Prema definiciji Svjetske udruge radnih terapeuta, radna terapija usmjerena je na aktivnosti svakodnevnog života koje pojedincu daju osjećaj svrhe, vrijednosti i zadovoljstva. To uključuje sve aktivnosti koje osoba želi, treba ili očekuje obavljati u svom svakodnevnom životu, bilo samostalno, unutar obitelji ili u zajednici.
Uloga radnog terapeuta je podržati osobu u postizanju što veće samostalnosti i aktivnog sudjelovanja u aktivnostima koje joj imaju osobno značenje. Svakom se pojedincu pristupa individualno, uz uvažavanje njegovih potreba, ciljeva i životnih okolnosti.
Radna terapija namijenjena je osobama svih dobnih skupina, od djece do starijih odraslih, a može se provoditi u različitim okruženjima kao što su bolnice, klinike, rehabilitacijski centri, specijalne škole te privatne prakse. (1)
Kod djece radna terapija ima posebno važnu ulogu jer se razvoj vještina odvija usporedno s njihovim rastom, učenjem i svakodnevnim prilagodbama novim iskustvima. Kroz podršku u razvoju djetetovih vještina, radni terapeut pomaže djetetu da se što uspješnije uključi u aktivnosti unutar obitelji, vrtića, škole i drugih okruženja važnih za njegov razvoj.
“Pedijatrijska radna terapija pokazuje najveću učinkovitost kada je usmjerena na aktivnosti i participaciju, a ne samo na izolirano uvježbavanje funkcija.” (2)
Djeca s teškoćama svakodnevno se susreću s različitim izazovima koji utječu na njihovo funkcioniranje i sudjelovanje u aktivnostima. To mogu biti teškoće u području: motorike, osjetilne (senzorne) obrade, komunikacije, pažnje, učenja ili socijalnih vještina. Zbog toga im neke aktivnosti koje su većini djece uobičajene poput: hranjenja, oblačenja, pisanja, igre ili druženja s vršnjacima, mogu predstavljati veći izazov. Upravo zato djeci s teškoćama često je potrebna dodatna podrška kako bi razvila potrebne vještine, postala što samostalnija i lakše se uključila u svakodnevni život.
Kroz radnoterapijsku intervenciju radi se na razvoju vještina. većoj samostalnosti i lakšem sudjelovanju u svakodnevnim aktivnostima koje poboljšavaju kvalitetu života. (3)
Autori navode kako pedijatrijska radna terapija sve više naginje prema intervencijama usmjerenim na aktivnosti i sudjelovanje djeteta u situacijama koje su njemu značajne i bitne. Zbog toga radni terapeuti odabiru vrstu intervencije za djecu na temelju njihovih svakodnevnih uloga i kako njihove mogućnosti, odnosno nemogućnosti utječu na izvođenje istih. Također promatraju i okolinu te gledaju kako ona pomaže ili odmaže u djetetovom razvoju. Posebno se naglašava i važnost edukacije roditelja i suradnje s obitelji, budući da takav pristup doprinosi dugoročnom napretku djeteta.
Intervencije koje su usmjerene na aktivnost i edukaciju roditelja imaju najveći postotak uspješnosti, za razliku od onih koje su isključivo usmjerene na pojedinačnim funkcijama i deficitima jer oni nisu povezani sa stvarnim aktivnostima i djetetovim svakodnevnim okruženjem. (2)
Napisala: Petra Hanzec
Izvori:
- World Federation of Occupational Therapists (WFOT). Dostupnp na: https://wfot.org/about/about-occupational-therapy
- Novak, I., & Honan, I. (2019). Effectiveness of paediatric occupational therapy for children with disabilities: A systematic review. Dostupno na: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC6850210/?utm_source=chatgpt.com#aot12573-sec-0026
- Hrvatska komora radnih terapeuta. Dostupno na: https://drt.hkzr.hr/radna-terapija/