SENZORNA INTEGRCIJA

SENZORNA INTEGRACIJA

Senzorna integracija je neurološki proces kojim mozak prima, organizira i interpretira informacije iz tijela i okoline te ih koristi za svrhovito ponašanje i učinkovito sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Kada je integracija uspješna, osoba može planirati pokrete, učiti, održavati pažnju i prilagođavati se okolini, ali kada nije uspješna dolazi do teškoća u ponašanju, učenju i motoričkim sposobnostima.

Svatko podražaje iz okoline doživljava i obrađuje na jedinstven način, no kada teškoće u njihovoj obradi počnu ometati razvoj, svakodnevno funkcioniranje i sudjelovanje u aktivnostima, potrebna je stručna podrška.

Djeca uče kroz igru, kretanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Uče kako tolerirati različite podražaje i svako dijete ima svoje preferencije i razinu tolerancije.

OSJETILNI SUSTAVI

Imamo čak 8 osjetilnih (senzornih) sustava, a to su:

  • Vid (vizualni)
  • Sluh (auditivni)
  • Njuh (olfaktorni)
  • Okus (gustatorni)
  • Dodir (taktilni)
  • Propriocepcija
  • Vestibularni sustav
  • Interocepcija

Svi senzorni sustavi djeluju zajedno i međusobno se nadopunjuju. Mozak istovremeno prima informacije iz svih sustava te ih obrađuje kako bi osoba mogla primjereno reagirati na zahtjeve okoline.

U istraživanjima se posebno ističu vestibularni i proprioceptivni sustav zbog njihove ključne uloge u kontroli pokreta, održavanju ravnoteže i percepciji položaja tijela u prostoru. Ovi sustavi omogućuju mozgu kontinuirano prikupljanje informacija o položaju i kretanju tijela, što je važno za usmjeravanje pažnje, koncentraciju i učinkovito izvršavanje svakodnevnih aktivnosti. Njihova pravilna integracija povezana je s razvojem akademskih vještina, poput praćenja teksta tijekom čitanja, pisanja i prostorne orijentacije. Osim toga, istraživanja pokazuju da vestibularni i proprioceptivni podražaji doprinose emocionalnoj regulaciji, smanjenju stresa te kontroli impulzivnosti i hiperaktivnosti.

Proprioceptivni sustav pruža informacije o položaju tijela i njegovih dijelova u prostoru te je važan za kontrolu i koordinaciju pokreta. Zahvaljujući njemu možemo procijeniti koliko snage trebamo upotrijebiti pri izvođenju određenog pokreta, primjerice pri pisanju, hvatanju predmeta ili penjanju stepenicama.

Vestibularni sustav ima ključnu ulogu u održavanju ravnoteže i pravilnog držanja tijela, sudjeluje u koordinaciji pokreta očiju i glave te utječe na budnost i emocionalnu regulaciju. On nam omogućuje da prepoznamo kreće li se naše tijelo, u kojem smjeru i kojom brzinom.

Dok interocepcija služi da bismo osjetili unutarnja tjelesna stanja, npr. glad, žeđ, umor, odlazak na wc. Ona je također usko povezana sa sposobnošću emocionalne regulacije.

Kako se manifestiraju teškoće senzorne integracije?

Prema teoriji senzorne integracije Jean Ayres, teškoće nastaju kada mozak ne uspije učinkovito organizirati i obraditi informacije koje prima putem osjetila. Dr Ayres ih je opisala kao ‘’prometni kaos ili gužvu’’. Kao posljedica toga, dijete može imati poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju, učenju, igri & motoričkom razvoju.

Teškoće senzorne integracije najčešće se očituju kroz probleme u senzornoj modulaciji, motoričkom planiranju, pažnji i samoregulaciji.

Poremećaji senzorne modulacije

Jedan od najčešćih pokazatelja teškoća senzorne integracije jest neprimjeren odgovor na podražaje iz okoline. Što mislimo kad kažemo ‘’neprimjeren’’? Neka djeca reagiraju pretjerano intenzivno na uobičajene osjetne informacije, dok druga podražaje slabije registriraju ili ih stalno traže.

Djeca s pojačanom osjetljivošću mogu izbjegavati određene teksture odjeće, šišanje, pranje kose ili zubi, glasne zvukove, jaka svjetla te određene okuse i mirise. Često pokazuju nelagodu u situacijama koje većina djece doživljava kao neutralne ili čak ugodne.

S druge strane, djeca sa smanjenom osjetljivošću često traže intenzivne senzorne podražaje. Mogu neprestano skakati, trčati, vrtjeti se, sudarati s predmetima ili tražiti snažan fizički kontakt. Također mogu slabije reagirati na bol, dodir ili promjene u okolini.

Teškoće u obradi vestibularnih, proprioceptivnih i taktilnih informacija

Vestibularni sustav pruža informacije o položaju tijela i kretanju u prostoru, proprioceptivni sustav o položaju i pokretima dijelova tijela, dok taktilni sustav omogućuje obradu informacija dobivenih dodirom. Kada obrada tih informacija nije učinkovita, dijete može imati poteškoće u održavanju ravnoteže, koordinaciji pokreta i svijesti o vlastitom tijelu.

Takva djeca često djeluju nespretno, češće se spotiču, sudaraju s predmetima ili imaju poteškoće u procjeni udaljenosti i položaja vlastitog tijela. Mogu pokazivati nesigurnost pri penjanju, hodanju po neravnim površinama ili izvođenju složenijih motoričkih aktivnosti.

Poteškoće u motoričkom planiranju (dispraksija)

Jedna od značajnih teškoća senzorne integracije jest dispraksija, odnosno otežana sposobnost osmišljavanja, planiranja i izvođenja novih svrhovitih radnji.

Da bi dijete uspješno izvelo neku aktivnost, najprije mora imati ideju što želi učiniti (ideacija), zatim osmisliti potrebne korake te ih na kraju motorički provesti. Kada je taj proces otežan, dijete može imati teškoće u učenju novih vještina i organiziranju pokreta.

Dispraksija se može uočiti tijekom svakodnevnih aktivnosti poput oblačenja, hranjenja, korištenja pribora za jelo, vezanja vezica, vožnje bicikla, crtanja, pisanja ili korištenja škara.

Teškoće pažnje, organizacije ponašanja i učenja

Budući da učinkovita obrada osjetilnih informacija predstavlja temelj za usmjeravanje pažnje i organizaciju ponašanja, djeca s teškoćama senzorne integracije često imaju poteškoće u održavanju koncentracije, praćenju uputa i izvršavanju zadataka.

Lako ih ometu razni podražaji iz okoline, imati poteškoće u organizaciji aktivnosti ili sporije usvajati nove vještine. Teškoće senzorne obrade mogu se odraziti i na školsko funkcioniranje, osobito na aktivnosti koje zahtijevaju koordinaciju pokreta, pažnju i planiranje.

Poteškoće samoregulacije i socijalnog funkcioniranja

Neučinkovita obrada osjetilnih informacija može utjecati i na emocionalnu regulaciju. Neka djeca pokazuju povećanu impulzivnost, nemir, razdražljivost ili burne emocionalne reakcije. Drugoj djeci može biti teško prilagoditi se promjenama u svakodnevnoj rutini ili novim situacijama.

Zbog preopterećenosti podražajima neka se djeca povlače iz socijalnih aktivnosti, izbjegavaju igru s vršnjacima ili imaju poteškoće u uspostavljanju i održavanju odnosa s drugima.

Utjecaj na svakodnevno funkcioniranje

Teškoće senzorne integracije mogu utjecati na gotovo sva područja djetetova života. Očituju se kroz izazove u igri, učenju, samostalnosti, socijalnim odnosima i sudjelovanju u svakodnevnim aktivnostima.

Pravodobno prepoznavanje teškoća i odgovarajuća podrška mogu značajno
doprinijeti razvoju funkcionalnih vještina i kvaliteti života djeteta.

TERAPIJA SENZORNE INTEGRACIJE

Terapija senzorne integracije pomaže djeci da bolje obrađuju, razumiju i koriste informacije koje dobivaju putem svojih osjetila. Kroz igru i aktivnosti koje proizlaze iz djetetove intrinzične motivacije terapeut potiče razvoj vještina potrebnih za svakodnevno funkcioniranje. Temelji se na neuroplastičnosti, odnosno sposobnosti mozga da se mijenja i uči kroz iskustvo.

Rezultati brojnih istraživanja upućuju na to da terapija senzorne integracije može imati pozitivan učinak na motoričke vještine, svakodnevno funkcioniranje i sudjelovanje u aktivnostima djece sa senzornim i razvojnim teškoćama.

Ciljevi terapije senzorne integracije su:

  1. Bolja obrada i organizacija osjetnih informacija tj pojava adaptivnih odgovora – omogućiti djetetu da senzorne podražaje pretvori u korisne informacije koje pomažu u planiranju i izvođenju pokreta te usvajanju novih vještina.
  2. Poboljšanje pažnje i svjesnosti okoline – pomoći djetetu da postigne stanje mirne usmjerenosti, što je važno za učenje, istraživanje okoline i uspješno primanje informacija.
  3. Podrška učenju i sudjelovanju u školi – razvijati temeljne vještine potrebne za učenje i svakodnevno funkcioniranje, čime se olakšava uključivanje djece s neurorazvojnim i motoričkim teškoćama u obrazovni proces.
  4. Povećanje samostalnosti i sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima – omogućiti djetetu uspješnije uključivanje u aktivnosti kod kuće, u vrtiću, školi i zajednici.Terapiju senzorne integracije najčešće provode radni terapeuti koji su za to dodatno educirani, no mogu ju provoditi i drugi stručnjaci (poput logopeda ili fizioterapeuta). Temelji se na igri i aktivnostima prilagođenima djetetovim potrebama. 

U terapiji senzorne integracije prema dr Ayres se koristi princip „upravo pravi izazov“, što znači da se aktivnosti prilagođavaju djetetovim sposobnostima kako bi bile dovoljno zahtjevne da potiču razvoj, ali ne toliko teške da izazovu frustraciju. Na taj način dijete kroz uspješno iskustvo razvija nove vještine i samopouzdanje.

Osim rada s djetetom, važan dio terapijskog procesa je suradnja s roditeljima i drugim stručnjacima. Roditelji dobivaju savjete i preporuke za aktivnosti koje mogu provoditi kod kuće kako bi se pozitivni učinci terapije prenijeli i na svakodnevno okruženje djeteta. Rano prepoznavanje teškoća i pravovremeno uključivanje u terapiju može značajno pridonijeti djetetovu razvoju i uspješnijem funkcioniranju u svakodnevnom životu.

Napisale: Petra Hanzec & Nolla Banovac

LITERATURA

  1. Lane SJ, Mailloux Z, Schoen S, Bundy A, May-Benson TA, Parham LD, Smith Roley S, Schaaf Neural Foundations of Ayres Sensory Integration®. Brain Sci. 2019 Jun 28;9(7):153. doi: 10.3390/brainsci9070153. PMID: 31261689; PMCID: PMC6680650.
  2. Radić S. Terapija senzorne integracije [Internet]. Zagreb: Hrvatska udruga radnih terapeuta; 2016 [citirano 2026 Jun 8].
    Dostupno na: https://www.hurt.hr/wp-content/uploads/2016/04/terapija-senzorne-integracije.pdf
  3. Bundy AC, Lane SJ. Sensory integration: theory and practice. 3rd ed. Philadelphia: F.A. Davis; 2020. Park J, Kim Y. Effects of sensory integration therapy in children: A systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials. Res Dev Disabil [Internet]. 2026;172:105269 [cited 2026 Jun 1].
    Dostupno na: https://doi.org/10.1016/j.ridd.2026.105269

Kontaktirajte nas